ALKOHOLizam

Prim. dr. sc. Darko Breitenfeld

*

Biblioterapija
*

Pantomima
*

Sociodrama

Kulturološki postupci postoje u psihijatriji gotovo oduvijek. Najbolje se to može pratiti u primjeni glazbe i njene ljekovite moći tijekom razvitka ljudske povijesti. Tako već od magijske medicine nalazimo važnost govorno-glazbeno-plesnih obreda u održavanju, kako duševnog zdravlja plemena, tako i liječenja određenih poremećaja koji su ili duševne naravi ili je u njihovu nastanku duševni udio bio znatan.

Kasniji podaci iz pismene povijesti pokazuju na zanimljive terapijske učinke u starim epovima, poput Ilijade, zatim u djelima Hipokrata, Pitagore, Platona, Aristotela i drugih; spomenimo samo stare Grke. Srednjovjekovna povijest daje upravo čudotvornu moć raznim sugestivnim postupcima, odnosno glazbi kao mediju.

Kasnija znanstvena medicina zadnjih stotinjak godina provjerava stvarnu vrijednost takvih postupaka u liječenju posebno duševnih bolesti, odnosno onih u kojih su duševne značajke u nastanku bolesti znatne. Tako preko prvotnog nihilizma u psihijatrijskoj terapiji dolazi postupno, zadnjih 70-ak godina, do primjene prvo više organskih a onda i psihoterapijskih postupaka u liječenju psihijatrijskih bolesnika, a napose alkoholičara.

Kako u alkoholičara, tako i u ostalih bolesnika sve se više počela uočavati potreba cjelokupnog boravka u bolnici radi povoljnog djelovanja na bolesnika. U tu svrhu se u okviru uvođenja totalnog terapijskog pristupa liječenja zajednicom počelo primjenjivati što veći broj terapijskih pristupa, što veći broj sredstava-medija i sve više uvoditi razne kulturološke pristupe, bilo u svrhu odgajanja, preodgajanja, obrazovanja, rekreacije - više u smislu zabave, odnosno okupacije, više u smislu kreativnosti - stvaralaštva, naglašavajući ulogu bolesnika kao aktivnog činitelja u liječenju zajednicom (samopomoć i uzajamna pomoć).

Ti su pristupi gotovo naglašeni u alkohologiji jer je tu sve više riječ o spomenutom obrazovnom-odgojnom postupku, u cilju i razvoja i liječenja promijenjene ličnosti i ponašanja alkoholičara koji dolaze na liječenje.

Tijekom 35 godina rada Odjela za alkohologiju i čitave Klinike za psihijatriju, KB "Sestre milosrdnice" sve češće su se primjenjivali brojni i različiti terapijski postupci u liječenju bolesnika, osobito alkoholičara i njihovih obitelji. Od početka rada Odijela za alkoholizam uvodi se redovita tjelovježba, koja ima za cilj ponovo privikavanje na tjelesne djelatnosti, umjerene napore kao i vježbanje-razgibavanje oslabljenog mišićja zbog čestih polineuropatskih i drugih neuroloških poremećaja nastalih za vrijeme više teških metaboličkih i alkoholno-toksičnih očekivanja živčanog i mišićnog sustava organizma alkoholičara.

Tjelovježbu kao vrst sprečavanja daljnjih pogoršanja i liječenja trenutnih poremećaja provodi ili nadgleda radni terapeut, školovan i iz područja tzv."fisioterapije". Cilj je početi od manjih pokreta (nikad se više ne zahtijeva - traži od novih bolesnika), koji zbog težnje poistovjećivanja s većinom koja vježba puni program tjelesnih vježbi. Uskoro prelaze dragovoljno na sve veći broj vježbi do onih uobičajenih za sve ljudstvo. Vježba se u velikoj skupini, u ranijim jutarnjim satima oko 15 minuta.

Za lijepa vremena i pri temperaturi iznad 5 stupnjeva Celzijevih na športskom igralištu se izvode uglavnom vježbe koje potiču razvoj mišića tijela i gornjih udova, uz nadgledanje i rukovođenje jednog ili više u to upućenih i otprije sklonih sportskim aktivnostima bolesnika - alkoholičara na liječenju. Vježbanje je popraćeno najčešće glazbom jednostavnih i jednolikih, vedrijih tema i jednostavnijih ritmova. Potičemo i provođenje ostalih športskih djelatnosti, kao što je igranje odbojke, malog nogometa, stolnog tenisa, trčanja u prirodi i uopće zajedničkih izleta u kojima sudjeluju i obitelji članova kluba.

Zajednički izleti uključuju i od dr. Rugelja preporučeno planinarenje. Užitak se postiže u tjelesnoj kondiciji, koja se postiže potpunim aktivnim sudjelovanjem. Sve to vrlo povoljno djeluje i na duševno zdravlje kao i na društveno ponašanje.

Gotovo od početka rada Odijela za alkoholizam počelo se primjenjivati i liječenje glazbom na svim već spomenutim razinama. Kao sretna okolnost bili su povoljno poticani suvremeni glazbeno-terapijski koncepti, uz pomoć međunarodne razmjene iskustava u tome području.

Ta se suradnja očitovala kako na teoretskom, simpozijskom i literaturnom planu, tako i upoznavanjem svjetskih dostignuća, ali i razvijanjem vlastitih suvremenih socijalno-psihijatrijskih glazbeno-terapijskih koncepata Zagrebačke škole za socijalnu psihijatriju i alkohologiju, potičući vlastito inicijativno glazbeno nadopunjavanje i školovanje alkoholičara da prema najsuvremenijim načelima samopomoći sebi stvore svoje skladbe, svoje pjesme - tekstove, svoje nastupe, a napose svoj stil pristupa u liječenju glazbom, tj. uvođenje angažiranih pjesama. Taj pristup kulminira prvom našom glazbenoterapijskom pločom (Hudolin i Vešligaj), koja je snimljena u tadašnjem Jugotonu, kao i uz niz autorovih teoretskih i praktičkih opisa glazbeno terapijske djelatnosti u alkoholičara.

Važan je i psihoterapijski pristup u smislu razgovornih skupina na temelju i nakon glazbenih slušanih odlomaka.

Upriličeni su i veliki skupinski postupci, od koncerata Zabavne grupe "Centar" s glazbenim i pjevačkim sastavom koji su nastupali pred 5-10.000 ljudi na godišnjim kongresima liječenih alkoholičara, tematskim sastancima, godišnjim skupštinama klubova liječenih alkoholičara ili proslavama, uz izvođenje pjesama, plesova, tzv. "vrapaca", opereta, parodija itd. Na ove više potičemo rad malih pjevačkih, sviračkih ili plesnih skupina pojedinih klubova ili rad malih skupina u alkohološkim centrima, odjelima, dnevnim bolnicama, dispanzerima itd. gdje je rad bio kvalitetniji ako se velike skupine podijele na nekoliko manjih, koje se međusobno natječu, stvarajući na taj način višu razinu izrazite skupinske sociodinamike i velike angažiranosti i poticanja bolesnika u povoljnom djelatnom smislu.

Jasno da je glazbena podloga jednostavan zahvat s jednostavnim skladbama, što više poznatim izvođačima, i tek se na temelju toga postupno moglo prelaziti na teže oblike, manje poznate skladbe, s težnjom izobrazbe na višoj razinu i u glazbenom smislu.

U početcima je postojalo stanovito nepovjerenje u glazbeno-terapijske i rekreativne odnosno kulturološke pristupe, kako sa strane ostalih stručnjaka terapeuta, tako i sa strane bolesnika, nenaviknutih da u mamurnim prvim danima liječenja od svoje pasivne fiksacije u užitku odustanu u korist aktiviranja glazbom (prvi put bez alkohola). Nekoć se nismo libili i drastičnog izvođenja pravih vinskih pjesama u prilagodbama (učinjenih od samih alkoholičara na liječenju) do razine "Kad te se Hudolin, zasiti pa ti prašek (Tetidis) v zube hiti, ne buš mogel piti alkohol" (a to sve jasno umjesto "grobara...grudu zemlje hiti").

Upravo je čudesan učinak gotovo istodobne promjene nezainteresiranosti i mamurne odbojnosti u tajanstveni, sabrani, vedri smiješak bolesnika, koji istoga trena počinje sudjelovati, te dapače i pjevati, prihvaćajući taj izazovni groteskni, intrigirajući, komični, autoagresivni tekst. U drugoj sredini će taj tekst biti drugačije obojen ("Napil sam se baš kaj bik, slali su me v Klenovnik").

Bilo prigodom čajanki, plesova, spontanih večernjih pjevanja i sviranja skupina, te više formalnih manjih ili velikih skupina za vrijeme "Vesele srijede" ili uvježbavanja tamburica, stvarao se ugođaj koji ako se dobro usmjeri, nadzire, može imati važan preventivno-obrazovno-odgojni, pa i do terapijsko-rehabilitacijski učinak. Da i tu može biti pretjerivanja u bilo kojem smjeru uče nas sami bolesnici, gdje npr. u kozerijama tiskanim u prijašnjem stručnom časopisu "Al-klub" saznajemo preko hiperboličnih prikazivanja svu tragiku alkoholizma kao bolesti i stoga na žalost, na ograničenosti u provodljivosti i djelotvornosti terapijskih i rehabilitacijskih postupaka.

U glazbenim postupcima posebno važnu ulogu igra suradnja s "normalnim" ljudima s druge strane barem socio-psihološkog "zida", što postižemo djelovanjem "Udruženja za unapređivanje liječenja glazbom", a još više "Društvom prijatelja Klinike" (i socijalne psihijatrije uopće), koji su desecima svojih nastupa u Klinici i lancu dvorana, od Lisinskog do opere - Hrvatskog narodnog kazališta, pružili moralnu, materijalnu i humanu pomoć liječenim bolesnicima Klinike te posebno mnogo alkoholičarima.

Biblioterapija

A sada, nekoliko riječi o području knjige, književnosti, obrazovanja itd.
Alkoholičar, koji dolazi na liječenje kako nedovoljno obrazovan, tako i vrlo zapušten i unazađen u svojoj civiliziranosti i kultiviranosti, treba u tom smislu biti tretiran. U tome su važna u pravom smislu predavanja iz područja alkohologije, stjecanje novih spoznaja iz za to prilagođenog Hudolinova i Langova priručnika, te pisanje radova o temi iz tog područja. Polaganje ispita i poznavanja osnovne alkohološke problematike jest za člana obitelji, a posebno za alkoholičara, važan čimbenik u spoznavanju svog očajnog stanja u koje je ponajprije sam sebe doveo.

Da svoje spoznaje o bolesti produbi, bolesnik treba opisati svoj životopis posebno u alkoholnom smislu, a isto tako svoj život s alkoholičarom i njegova okolina. Svoj pogrešni životni put on treba iznijeti - izraziti nekoliko puta od početnog nastupa i predstavljanja grupi pa sve do završnog zaključnog iznošenja svog plana rehabilitacije. Da se ponovno ili po prvi put obrazuje, on treba steći naviku odlaženja u kazališta, na izložbe, da čita dnevnike i da o tome svemu izvješćuje.

Današnji surogat za mnoge druge stvari - televizija, također je činilac daljnjeg obrazovanja. Pojedini referati iz raznih alkoholoških ili kulturoloških područja igraju važnu ulogu. Vrlo dramatično djeluje na alkoholičare za vrijeme liječenja liznošenje sudbina iz svjetske klasične literature s alkohološkom tematikom, kao što su "Via mala" (J. Knittel), "Jazbina" (E. Zola), "Kralj alkohola" (J. London), "Breza" (J. Kolar), a katkada i još više i umjetnički filmovi - posebno prikazivani za alkoholičare kao: "Plakat ću sutra", "Vrati se mala Shebo", "Propali izlet", itd.

Pantomima

Važnu ulogu igra i pantomima, tj. nijemo prikazivanje određenih jednorječnih pojmova pokretima ruku i tijela, uz nešto mimike, a pokazuje se problematika iz područja alkoholizma, kao što je: boca (najlakše), disulfiram, pijanost, delirij, padavica, recidiv, rastava (osobito za žene), grupa, klub liječenih alkoholičara, smrt, djeca, itd. Izražajnost bolesnika nas često iznenađuje, sposobnost glume pokretom je iznad očekivanja, angažiranost je velika, a pogađanje pojmova cijele grupe je napeto, dramatično, katkad i zabavno. Svakako preporučujemo povremeno korištenje te metode za sve bolesnike tijekom liječenja, a može i kasnije u klubu liječenih alkoholičara.

Sociodrama

Alkoholičar je u svom životu sebično okrenut dobrim dijelom svojim užitcima ili barem zadovoljenju vlastitih poteškoća. On nema stava zrela čovjeka da je sposobnost odrasle osobe davanje, uz strpljenje i po potrebi trpljenje. Alkoholičar je po prirodi pasivan i komotan, sklon zabavi i druženju u gostionici, uz pomoć alkohola često glumi, kao na pozornici, gdje jedan drugoga slušaju i gube vrijeme, zanemarujući pritom obitelj, a napose djecu. Ta činjenica nezrele glume, sklonost subjektivnom dramatskom izražavanju, čini alkoholičara na liječenju i u apstinenciji pogodnim da stalno izražava svoj, vlastiti problem, unoseći i elemente glume.

Tu sklonost treba iskoristiti u svim oblicima grupnog rada, a naročito u velikoj grupi na dnevnim sastancima terapijske zajednice. Dolazi u obzir posebno improvizirati, uz posredno iskusno planiranje ciljanja psihodramatska "sijela'' ili rješavati usred grupnog zbivanja neriješen problem ponašanja ili stava pojedinca ili grupice psihodramatskom konstrukcijom, isti čas povjeravajući uloge katkada i suprotnom spolu ili karakteru. U našem smo radu spoznali da neke situacije alkoholičar treba vježbati kao ometanje bivših birtaških prijatelja u apstinenciji, zvanja u gostionicu umjesto da s obitelji ide u klub liječenih alkoholičara, odnos sa suprugom i na radnom mjestu itd.

Takvo vježbanje ispravnog postavljanja u raznim izazovnim prilikama u društvu nazvali smo sociodramom alkoholičara. Bit svega iznesenog može se i unaprijed planirati pisanjem gotovih (ili u praksi primjenjivih) igrokaza, koji će pomoći u radu s pojedinim grupacijama ljudi, a osobito s liječenim alkoholičarima u ustanovi u kojoj se liječi ili u klubu liječenih alkoholičara.

Tu upravo idealno "uskače" knjiga Nade Matović koja darovito i znalački obrađuje upravo sve potrebne teme, tj. probleme alkoholičara prije ili nakon početnog liječenja. To je golema vrijednost knjige i trebala bi poslužiti u svim tim prilikama za često osvježenje i produbljenje načina rada i postizanje još boljih rezultata u vraćanju životu ne samo alkoholičara već i cijele obitelji.

Matović u svojoj knjizi "Zora iznad ponora" obrađuje u svojim sociodramskim igrokazima niz psihijatrijskih i alkoholoških slika, poput delirija, alkoholne ljubomore, suđenja konjaku vragoviću, s vapajem: mama, pomozi mi i optimističkim: možeš ako hoćeš i naslovnom zorom iznad ponora. Ti su igrokazi prikladni ne samo za dramske grupe liječenih alkoholičara na odjelu i u klubovima liječenih alkoholičara, nego mogu imati preventivnu ulogu među školskom djecom, koji izvodeći sami ove igrokaze, najbolje uče životnu školu.
Top

Prošlost je kemija u glavi
u njoj živimo
ona u nama živi
stvaramo je
i zatiremo.

Melem je i rana
radost i grijeh
lovac i lovina
tuga i smijeh.

Nema je
uvijek je tu
zaboraviti se ne da
ni mijenjati.

A progoni nas.

Damir

Imaš li snage
sagledati slike
promašenog života,
nedoživljenog sna?
Okrenuti film
unatrag,
s gnušanjem
prisjetiti se
djela jadnih,
promašaja gadnih,
propusta bijednih,
sjeta ružnih
prizora tužnih.
A vrijeme se ne da
povratiti.
Kao iz tame,
uljez vreba,
bol nanosi,
otima san,
uzima mir,
progoni dušu ranjivu.

Možeš li pogledati
Lice Podsvijesti tlačiteljice,
samoubojice?
Nasmijati se iz inata
Onomu što te progoni i mori?
Čemeru bolnom
glasno pljunuti u Jučer.
Savjest nečistu
preko ramena zabaciti.
Nogom šutnuti
ne osvrćući se
u zaborav svagdanji,
ponor bezdani.
Možeš li
čovjeka u sebi
ponovno pronaći?
Možeš li se
Čovjekom iznova zvati?

Phil Bosmans

Uvijek iznova postavljam sebi pitanje: Zašto ljudi ne ustraju u ljubavi? Zašto je tako teško svakodnevno živjeti skupa? Vjerujem da mi sami sebe i suviše rado obmanjujemo. Zaklinjemo se da volimo druge, a zapravo volimo same sebe, svoje vlastito JA.

Od drugoga se traži previše. Drugi treba biti ljubazan…, treba me razumjeti…, ne smije biti loše volje…
Najmanje razočarenje - i moje je srce duboko povrijeđeno.

Premalo mislimo na to što dugujemo drugom, što mu možemo dati.,Ne reci prebrzo: "Ti me ne voliš", dokle god ti sam nisi dao sve što možeš dati.

Tvoje odlučno ne
promijenilo je naš život.
Tvoje odlučno ne
donijelo je svima sreću.
Tvoje odlučno ne
vratit će našu djecu,
Bože daj, da to
ne traje vječno.

Joža K., Klub "Prelog"

Uzmi si vrijeme da radiš -
to je cijena uspjeha.
Uzmi si vremena da razmišljaš -
to je izvor snage.
Uzmi si vremena da se igraš -
to je tajna vječne mladosti.
Uzmi si vremena da čitaš -
to je temelj mudrosti.
Uzmi si vremena da budeš ljubljen -
to je put k sreći.
Uzmi si vremena da sanjaš -
to će te dovesti u putnju zvijezda.
Uzmi si vremena da ljubiš i budeš ljubljen -
to je poslovica bogova.
Uzmi si vremena da se osvrneš oko sebe -
dan je prekratak da budeš sebičan.
Uzmi si vremena da se smiješ -
to je muzika duše.

- stara irska molitva -

Srijeda, 07 Veljača 2007
Tko se ovdje nije niti jedanput napio pošteno neka digne ruku...hm hm prilično mali broj ruku je u zraku, rekao bih čak i zanemariv, ali to uopće ne iznenađuje jer alkohol je legalana i najdostupnija droga u Hrvatskoj.

"DROOOGA koji je tebi k... alkohol nije droga" bjesno će reći frustrirani uživaoc alkohola sljep u svome neznanju. On je već u startu podjelio stvari na crno - bijele, dobro - loše i alkohol - droge i sve šta se ne uklapa u tu sliku je krivo i nema šta sada tu njemu netko govorit gluposti. E pa za sve koji ste se prepoznali u toj osobi imam jednu veoma tužnu vijest (pripremite rupčiće) alkohol je droga i to među najtežima (da nije teška onda bi se ljudi sjećali svega šta su radili za vrijeme pijanstva, a ne imali samo fragmente sjećanja na proteklu noć ili još gore dan).

Sada ćemo uzeti za primjer iz svijeta drogu heroin. Malo ekstreman primjer, ali jako dobro za izvesti poantu na kraju. Alkohol ima kemijski spoj CH3 - CH2 - OH (etanol), a heroin po kemijskom je sastavu (diacetilmorfin), C21H23NO5 (heroin ima drogaški raspored molekula lol).

Oboje su bili prvo legalni (heroin je prvi patentirao Bayer 1885. te mu je dao prednost nad aspirinom kojega je tek kasnije patentirao kada su 1924. stavili heroin van zakona zbog teške ovisnosti koju je izazivao).

Onda su oboje postali ilegalni (alkohol je bio ilegalan za vrijeme prohibicije od 1920.–1933. i za to vrijeme broj umrlih od trovanja alkoholom se učetverostručio zbog ilegalne proizvodnje i loših standarda). Oboje u prevelikoj količini izazivaju smrt te izazivaju tešku fizičku i psihičku ovisnost i dugoročno su jako štetni za tjelo i psihu ako se konzumiraju neumjereno. Vidi, vidi pa i nisu tako različiti pa kako to da onda da se onda jedno zove droga a drugo ne, nad jednim se zgražamo a nad drugim zatvarmo oči?

Pijani muževi tuku žene i djecu, sinovi ubijaju očeve, poteže se oružje u bjesu potaknutom alkoholom (zvan alkoholno ludilo). Ne bi postojali navijački neredi i okršaji da nema alkohola (huligani prije tekmi ne piju sok od bazge!).

Ne bi se u vjestima pokazivale slike roditelja zavijenih u crno nakon šta su im djeca pijana vozila preko 100 na sat, bio bi puno manji broj sigurnih kuća u koje se žene skrivaju pred muževima nasilnicima. Alkohol je sposoban izvući ono naružnije u čovjeku budući da snižava inhibicije.



Neki ljudi doživljavaju ekstremne promjene u karakteru, neki postaju veseliji i opušteni, neki agresivni i izuzetno nasilni.

Pa ipak većina mladih izlazi van svaki vikend te se opija, jer alkohol je najbolji socijalni lubrikant (znam hrpu ljudi koji nikada nebi zbarili da nije alkohola) i vjerovatno diskoteke nebi ni postojale da nije alkohola.

Moja poanta nije bila da oblatim omiljeno tradicionalno rekreativno sredstvo naše nacije (ili još gore da propagiram heroin za kojega ću odmah sada reći da je to nešto najopasnije izmišljeno od strane čovjeka), samo sam htio reći da ako je nešto legalno i duboko usađeno u ubičaje i društvo u kojem živimo (nema berbe do berbe grožđa) to ne znači da to nije štetno, a to mnogi zaboravljaju ili uopće toga nisu svjesni.

Zato svaki puta kada osudite nekoga da je narkoman, a sami se opijate, morate shvatiti količinu licemjerstva i zablude koje se krije iza vaše osude, jer zvali mi to bambusom, pivom, votkom... činjenica je da CH3 - CH2 - OH mjenja percepciju prilikom unosa u organizam, a to je glavna odlika psihoaktivnih supstanci kojima volimo nametnuti stigmu droge. Treba težiti načinu života u kojem nema mjesta besmislenom uzimanju psihoaktivnih supstanci da bi izašli na kraj sa svijetom oko nas, a ne se licemjerno skrivati iza različitih naziva pojedinih spojeva i zamjeniti jednu stvar za drugu.

Jer čim nešto trebamo da bi smo se zabavili ili normalno funkcionirali prestajemo biti slobodni, slobodan čovjek ne ovisi o ničemu.






P.s na pisanje ovoga članka me je potaknuo ovaj tekst "Prvi klub liječenih alkoholičara osnovao je 1964. dr. Vladimir Hudolin. Danas ih ima oko 160, a više od polovice u Zagrebu i Zagrebačkoj županiji. Broj klubova svake je godine sve veći.

Procjenjuje se da gotovo milijun ljudi u Hrvatskoj pati od posljedica alkoholizma. Samih ovisnika negdje je između 250.000 i 300.000, još otprilike toliko ih je na dobrom putu da postanu alkoholičari. Kad se pribroje članovi njihovih obitelji, koji izravno trpe posljedice alkoholizma, liječnici opravdano barataju brojkom od oko milijun ugroženih."

SVEUČILIŠTE U ZAGREBU
FILOZOFSKI FAKULTET
ODSJEK ZA SOCIOLOGIJU


Metode istraživanja II
prof. dr. sc. Vjekoslav Afrić

POTOČIĆ INES
Sociologija,2. Godina
ipotocic@ffzg.hr



1.Sažetak

Posljedice alkoholizma prilično su dalekosežne. Osim psihičkih zdravstvenih teškoća, alkohol ima utjecaj na svaki ljudski organizam, uzrokujući širok spektar zdravstvenih tegoba. Ovi problemi uključuju slabu ishranu, gubitke pamćenja (kratkoročne ili dugoročne amnezije), teškoće s ravnotežom i hodom, bolesti jetre (ciroza, hepatitis), visoki krvni tlak, oslabljenje mišićnog tonusa (srčanog također), poremećaje rada srca, anemiju...

Na osobnom nivou, alkoholizam može biti odgovoran za bračne probleme i ostale poremećene međuljudske odnose, depresiju, nezaposlenost, zlastavljanje djece i općenito, disfunkciju i raspad obitelji.

Nakon što se psihički problemi povezani s alkoholom izliječe, dolazi teži zadatak: pomoći osobi da jasno prepozna prirodu i težinu svoje bolesti. Alkoholizam je bolest poricanja; kako su članovi Anonimnih Alkoholičara (AA) istaknuli,"to je bolest koja ti stalno govori da nisi bolestan."

Ključne riječi: alkoholizam, psihičke i fizičke zdravstvene teškoće, poremećeni

odnosi, obiteljske disfunkcije, poricanje

2.Uvod

Alkoholizam predstavlja jedan od osnovnih društvenih problema našeg vremena. Ova tvrdnja nije utemeljena samo na porastu broja alkoholočara kao svjetskom trendu, nego i na promjeni stavova prema konzumiranju alkohola, tj. sve manjem socijalnom neodobravanju pijenja.Težina ovog problema leži u činjenici da veliki broj ljudi koji konzumiraju alkohol takvu konzumaciju ne doživljavaju (ili ne prihvćaju) kao svoj osobni problem, a šire gledano, niti kao društveni. Izjave poput "skoknuti na čašicu", "izaći na piće", "aperitiv prije ručka", "vino uz večeru"...dio su našeg svakodnevnog života, no također mogu biti smatrane kao indikatori sveopće prihvaćenosti konzumiranja alkohola i njegove ukorijenjenosti u društvenim običajima. Gledano strožim medicinsko-sociološkim "naočalama" kroz prizmu pojma socijalne devijantnosti, konzumiranje alkohola je bolest (bez obzira na povode i uzroke koji su do samog čina doveli), a današnje stanje svijesti, no i brojčani podaci, znače pravu epidemiju alkoholizma!

Svojim radom želim svratiti pažnju na nešto što se događa oko nas svaki dan (većinom i sami popijemo neko alkoholno piće), a nije tako bezazleno kako bi društvo željelo, ili kako se trudi prikazati da jest. Alkohol se konzumira svakodnevno; bilo da je to opravdano nekom socijalno prihvatljivom situacijom (proslave, svečane večere), bilo da se radi o alkoholičarima koji su već svjesni (no većinom to negiraju) svoje ovisnosti.

Autori koje navodim kao izvore za ovaj rad, a koji su se bavili znanstvenim analizama alkoholizma, slažu se u osnovnim teorijskim podjelama pojmova u alkoholizmu (vrste alkoholičara, faze alkoholizma...), s E.N.Jellinekom koji je postavio neke od temelja ove problematike, te se referiraju na njegove radove. Zbog veće povezanosti i prepoznatljivosti naše okoline i situacije, praktične probleme alkoholičara i alkoholizma proučila sam iz djela hrvatskih autora (Vladimir Hudolin, Jozo Mihaljević...), a poglavlje o socijalnoj devijaciji poziva se na velike sociologe koji se se bavili devijantnošću (E.Durkheim, R.K.Merton...).

3.Alkoholizam i alkoholičari

3.1. Određenje pojmova

Definicija Svjetske znanstvene organizacije (1951.):

"Alkoholičarem se smatra osoba koja ekscesivno pije i čija je zavisnost od alkohola tolika da pokazuje vidljive duševne poremećaje ili takve pojave koje ukazuju na oštećenja fizičkog i psihičkog zdravlja; poremećaje odnosa s drugim ljudima i pogoršanje njenog socijalnog i ekonomskog stanja ili pokazuje samo znakove takvog razvoja. "

Neki stručnjaci koji su se bavili pojmovnim definiranjem alkoholičara i alkoholizma, smatrali su da je ovo "socijalna definicija", te da ne naglašava dovoljno medicinske posljedice konzumiranja alkohola, tj.da prenaglašava one socijalne. Zbog toga postoji i isključivo medicinska definicija:

"Alkoholizam je kronična, progresivna bolest (stečena navikom) koju karakterizira želja za pijenjem alkoholnih pića, a u cilju postizanja subjektivnog stanja zadovoljstva. U razvijeno fazi bolesti obavezno nastaju tjelesna i duševna oštećenja, koja su posredna ili neposredna posljedica uzimanja alkoholnih pića. Progresivna deterioracija ličnosti jeste glavna karakteristika ove bolesti."

(Špadijer-Džinić,J."Socijalna patologija", str.151. ;vidi u Despotović,A.i dr. Alkoholizam, Institut za dokumentaciju, Niš,1978.)

Sažetak ove dvije definicije, odnosno ujedinjenje socijalne i medicinske perspektive, kao i pojednostavnjivanje osnovne definicije alkoholizma, glasilo bi:

"Alkoholizam je socijalno medicinska bolest ovisnosti koja nastaje dugotrajnim i prekomjernim pijenjem, te dovodi do zdravstvenih, obiteljskih i širih društvenih problema."

(Mihaljević, J. "Ovisnost o drogi i alkoholu: bolest, liječenje, prevencija",str.41.)

Prema istom autoru, alkoholičar je ona osoba koja prekomjerno konzumira alkoholna pića duži niz godina, tako da joj je pijenje postalo sastavni dio života i ovisni oblik ponašanja.

Iz ovog, dakako, slijede medicinske,a zatim i socijalne posljedice za tu osobu.

3.2. Faze alkoholizma

Postoje tri faze u razvojnom tijeku alkoholizma (Jellinekova shema) :

1. Društvena potrošnja alkoholnih pića je faza privikavanja na alkohol koja u nekim krajevima (npr.vinorodnim) počinje vrlo rano, u djetinjstvu. Ovo je predalkoholičarska faza u kojoj nema teškoća, pije se u društvu, neobavezno, ali raste tolerancija (podnošljivost) alkohola.

Kritična točka je kad nastupe periodi nesjećanja (amnezije) na ono što se događalo dok je osoba bila u pijanom stanju.

2. Faza kroničnog alkoholizma može se dijagnosticirati kada amnezije postanu učestale. Dolazi do ovisnosti o alkoholnim pićima i prestanka rasta tolerancije. Primjetne su određene promjene u ličnosti alkoholičara, te zdravstveni, radni i socijalni problemi.

3. Teška alkoholna oštećenja koja nastaju u posljednjoj fazi najčešće su ireverzibilna u medicinskom, ali i socijalnom smislu. Osobi pada prag tolerancije na alkohol, te se može opiti i vrlo malim količinama; tjelesno stanje karakterizira slabost i iscrpljenost. Poremećaji ličnosti alkoholičara prolaze kroz dvije osnovne faze: razaranje vlastite obitelji, a zatim proces društvenog (općeg) propadanja.

3.3. Tipovi alkoholičara

Pojedine skupine alkoholičara mogu se opisati prema određenim simptomima, a razlikuje ih odnos prema alkoholnom piću koji se razlikuje u pojedinim fazama bolesti.

ALFA-ALKOHOLIČARI su osobe ovisne o alkoholu iz psihičkih razloga, koriste ga za "uklanjanje" tjelesnih ili duševnih poteškoća. Pijenje prelazi društveno dopuštenu granicu, no ne javlja se gubitak kontrole količine pića, niti nemogućnost apstinencije. Teškoće se mogu javiti u međuljudskim odnosima, a s prekidom pijenja ne nastupa apstinencijski sindrom.

BETA-ALKOHOLIČARI pate od metaboličkih i drugih posljedica alkoholizma (polineuritis, gastritis i ciroza jetre).Ovisnost je uglavnom psihička, a uzrok pijenja su običaji i navike društvene zajednice. Dolazi do gospodarskih, obiteljskih i socijalnih poteškoća, a može nastupiti i prerana smrt.

GAMA-ALKOHOLIČARI imaju povišenu toleranciju na alkohol, ali i adaptaciju metabolizma na alkohol, te je njihova ovisnost već i fizička. Karakteristična je pojava apstinencijskog sindroma ako pokušaju prestati piti, kao i teži poremećaji međuljudskih odnosa.

DELTA-ALKOHOLIČARI pokazuju stečenu, povećanu toleranciju, adaptaciju metabolizma na alkohol i simptome fizičke i psihičke ovisnosti o alkoholu sa apstinencijskim sindromom. Gotovo uvijek kontroliraju količinu alkohola, a javlja se i nemogućnost nepijenja.

EPSILON-ALKOHOLIČARI pate od neke vrste napadaja; povremeno dobivaju neodoljivu želju za alkoholnim pićem i danima piju s nastupima amnezije. Ovo se u Europi i Latinskoj Americi naziva dipsomanija ili periodički alkoholizam.

ZETA-ALKOHOLIČARI su ljudi kod kojih pijenje alkohola dovodi do teških promjena u ponašanju koje su najčešće povezane s agresijom i krvnim deliktom.

(prema Hudolin,V. "Alkoholizam-stil života alkoholičara", str.43.)

4.Zdravstvena i socijalna oštećenja alkoholičara

4.1. Oštećenja tjelesnog zdravlja

Dugotrajno i prekomjero konzumiranje alkohola nužno dovodi do posljedica za fizičko zdravlje alkoholičara. Ove posljedice moguće je podijeliti u tri skupine:

1. Oštećenja centralnog živčanog sustava: velikog i malog mozga, produžene i leđne moždine.

2. Oštećenja perifernog živčanog sustava: alkoholna upala živaca.

3. Oštećenja unutarnjih organa: ciroza jetre, oboljenja srčano-žilnog sustava, žlijezda s unutarnjim lučenjem, te kože.

4.2. Psihička oštećenja

Svakog alkoholičara karakterizira promjena ponašanja, te narušeni međuljudski odnosi (u obitelji, na poslu). No, u svakom pojedinačnom slučaju može doći i do daljnje degradacije stanja uma, od običnog mamurluka, preko različitih halucinacija, do stanja potpune neuračunljivosti, agresije s periodima amnezije.

Ove poremećaje samo ću nabrojiti, bez detaljnijeg uvida u njihovu medicinsku prirodu:3

1. akutno pijano stanje

2. patološko pijano stanje

3. predelirijsko stanje

4. delirium tremens (alkoholno ludilo)

5. alkoholna halucinoza

6. alkoholna ljubomora

7. alkoholna epilepsija

8. Korsakovljeva psihoza

9. demencija alkoholičara

10. depresivna stanja alkoholičara

4.3. Socijalna oštećenja

Kao posljedica alkoholom poremećenog socijalnog funkcioniranja, postoje (već spomenute) dvije faze raspadanja veza i odnosa s bliskom ljudima:

1. Obiteljski poremećaji nastaju zbog toga što se alkoholičar ne može kontrolirati, sakriti svoju ovisnost od ukućana, iako se još uvijek trudi sačuvati društveni ugled. Ako se obitelj u toj fazi i ne raspadne, članovi vrlo teško privaćaju novonastalu situaciju. Rehabilitacija od tog trena na dalje treba obuhvaćati sve članove.

2. Društveni poremećaji odnose sa na gubitak radnog mjesta alkoholičara koji zatim dovodi do osiromašenja i povećanog pritiska okoline. Sve ovo odvodi alkoholičara u asocijalno ponašanje i gubitak svake društvene odgovornosti prema sebi, obitelji i drugim ljudima.

5.Socijalna devijantnost

"Devijantnost je ponašanje koje preko prihvatljive mjere odstupa od normi što ih većina članova skupine ili društva prihvaća. Takvo se ponašanje najčešće negativno vrednuje i izaziva neprijateljske reakcije." (Fanuko, N."Sociologija" str.45) Najšire gledano možemo razlikovati četiri sociološka pristupa devijantnosti:

1. Teorija strukturalnog pritiska

Ovu teoriju izložio je R.K.Merton nadograđujući svoje ideje o ljudskoj dvojbi između ciljeva i sredstava na Durkheimovu teoriju rastuće anomije. U svojoj tipologiji Merton navodi pet načina individualne adaptacije na anomiju; konformnost, inovacija, ritualizam, povlačenje i pobuna.

2. Teorije kulturne transmisije

E.H.Sutherland nazvao je fenomen sličnosti između načina na koji se uči devijantno ponašanje i načina na koji se uči "normalno" ponašanje, diferencijalnom asocijacijom. Prema njemu većina devijantnog ponašanja uči se u primarnim grupama.

3. Konfliktna perspektiva

Ovaj pravac polazi od pretpostavke da postoje suprotstavljeni interesi različitih društvenih grupa; klasa, spolnih, rasnih i etničkih grupa itd. Također se dokazuje da zakon u kapitalističkim društvima nije tako neutralan kako se želi prikazati, već štiti moćnije.

4. Teorija etiketiranja

Ovdje je riječ o socijalnoj interakciji, a u središtu pozornosti je proces tokom kojeg se pojedinci koji su označeni kao devijantni, doista s vremenom tako i počinju ponašati. Glavni zastupnici su E.Lemert, H.Becker i K.Erikson.

Potrebno je spomenuti (barem imenom) još neke značajnije teorije devijantnosti:

socijalna ekologija, etnometodologija, te sama teorija anomije.

5.1. Alkoholizam kao devijantno ponašanje

Alkoholizam se na različite načine povezuje sa mnogim drugim oblicima devijantnog ponašanja: narkomanijom, samuobojstvom4, prostitucijom, kockanjem. Posebno se ističe veza između alkoholizma i kriminalnog ponašanja, iako možemo postaviti dvojaku vezu; alkohol koji inicira agresiju i kriminal, te kriminal s kojim osoba može potonuti u alkoholizam. Društvo na alkoholizam reagira na medicinsko-sociološki način, tj.smatra ga za bolest, no nakon izliječenja, osoba se može rehabilitirati u potpunosti, te nanovo socijalizirati.

Vjerojatno su najalarmantniji podaci o konzumiranju među maloljetnicima, tj. mladeži općenito. Iako o ekscesima ovog tipa među mlađom populacijom možemo doznati samo iz podataka RH MUP-a ili rubrike Crne Kronike, da bi se shvatila širina krize devijantnosti prouzrokovane alkoholom dovoljno je otići u neke od mnogobrojnih kafića i okrenuti se oko sebe. Stvarne posljedice generacija koje rastu brzinom kojom raste i njihova tolerancija na alkohol, trenutno su nesagledive. Mjere prevencije, potrebne su koliko i jaka socijalno-medicinska mreža koja prihvaća alkoholičare kada oni doista i postanu svjesni činjenice da to jesu.

6.Zaključak

Što znači baviti se danas alkoholizmom, tj. stvarnim problemima alkoholičara i njihovih obitelji? Kemija i medicina još su u devetnaestom stoljeću znale gotovo sve o posljedicama ovog opijata na ljudski organizam, no stvarni karakter propadanja alkoholičara u socijalnom smislu spoznajemo iznova sa svakim novim slučajem. Posljedice ove, u početku bezazlene igre, jeftine karte za "svijet radosti", na pojedincu vidljive su tek kada je najčešće prekasno. Devijantno ponašanje tada postaje autodestruktivno, ili pak kobno za druge, a koncentrični krugovi oko čovjeka koji se našao zarobljen u ovisnosti dosežu do čitave društvene zajednice koja reagira tek kada je broj ovakvih slučajeva "prevelik". Gore od mogućnosti konzumiranja alkoholnih pića (u Hrvatskoj bez ikakvih dobnih ograničenja) na svakom mjestu, u bilo koje vrijeme, samo je ljudska indiferentnost i neznanje koje je epidemično kao i sam problem.

Prosječan čovjek malo zna o posljedicama alkoholizma, o ljudima koji kroz taj pakao prolaze (a možda živi baš u susjedstvu takve obitelji), o klubovima alkoholičara, o negativnim efektima nečega što možda svaki dan konzumira. Ovdje nema crno-bijelih pravila; granica društveno dopuštenog i nedopuštenog vrlo je tanka, smisao pojma rijetko ili često piti je subjektivan, a prag tolerancije pojedinih mladih ljudi na alkohol sve više raste u skladu sa sve jačom apatijom i egocentričnošću modernog društva.

Samo spoznaja ljudi koji konzumiraju alkohol, svijest o tome što unose u svoj organizam i koje posljedice mogu iz toga proizići, bilo da smo samo izletnici na društveno odobrenim pijankama, bilo kao emotivni utopljenici koji u opijatima traže spas, može potisnuti alkohol na samo dno "prehrambene" ljestvice, na mjesto koje mu pripada. Alkohol mora postati sredstvo koje svatko, uključujući i državni aparat glede maloljetničkih prekršaja, vrlo često povezanih sa alkoholom, može držati pod kontrolom; u granicama umjerenosti, zakonske regulative, neškodljivo za pojedinca i društvo.



7.Popis literature

1. Hudolin,Vladimir, Alkoholizam-stil života alkoholičara, Profil, Zagreb, 1991.

2. Mihaljević, Jozo, Ovisnost o drugi i alkoholu: bolest, liječenje, prevencija,

Matica Hrvatska, Livno, 1995.

3. Špadijer-Džinić, Jelena, Socijalna patologija, Zavod za udžbenike i nastavna sredstva, Beograd, 1988.

4. Assflag, Reinhold, Ovisnost o alkoholu i njegovo svladavanje:put iz slijepe ulice,

Karitativni fond UPT, Đakovo, 1997.

5. Fanuko, Nenad, Sociologija, Profil, Zagreb, 1997.

6. Haralambos, Michael, Uvod u sociologiju, Globus, Zagreb,1989.

7. Manenica, Bariša, Ovisnosti, August Šenoa, Zagreb, 1994.

8. www.aansa.com

PARADIGMA PSIHIJATRA, KOJI JE BIO OBDAREN SPOSOBNOŠĆU, DA NA AUTORITATIVAN NAČIN USPJEŠNO VODI VELIKE TERAPIJSKE GRUPE
Dr. sc. Janez Rugelj, dr. med.
Ljubljana, Slovenija

Prof. dr. Vladimir Hudolin bio je jedini psihijatar u bivšoj Jugoslaviji, koji je kao prirodni vođa bio sposoban da na autoritativan način uspješno vodi velike terapijske skupove. Nijedan drugi psihijatar nije se mogao uspoređivati s njime. Njegova sposobnost temeljila se u sljedećim njegovim osobinama:

*

u jedinstvenoj sposobnosti za autoritativnim vođenjem velikih terapijskih grupa,
*

u karizmi, koja mu je pomogla, da ukuplja oko sebe brojne stručnjake i bolesnike iz zemlje i inozemstva,
*

u znanju svjetskih jezika,
*

u sretnoj okolnosti, da je imao svesrdnu podršku svoje supruge, prof. dr. Višnje Hudolin.

Ta velika žena mu je pored mnogih drugih djelatnosti obavljala posao za tri stručne tajnice, a pored toga mogla ga je sasvim dobro nadomjestiti u skoro svim njegovim djelatnostima, osim kod vođenja golemih terapijskih zajednica, ( bio je zdrav, bez neurotskih zakočenosti, muškarac s prirodnim osobinama vođe, koji nije ušao u psihijatriju zato, da kriomice lijeći svoje neurotične komplekse.

Uvjeren sam, da je veoma važno istaći spomenute osobine Vladimira Hudolina, jer to nam otvara put u tajne uspješne rehabilitacije alkoholičara. Ne smijemo izgubiti iz vida, da prije Hudolina nitko u svijetu nije uspio organizirati masovno liječenje alkoholičara. Niko prije njega nije uspio okupiti oko sebe desetine tisuća liječenih i trijeznih alkoholičara, najprije u Jugoslaviji, a poslije i u Italiji.

Zbog tih njegovih osobina zavidjeli su mu vodeći psihijatri iz prostog razloga što su i oni htjeli biti velike vođe, a nisu imali karizme, samopouzdanja i natprosječnih radnih kapaciteta za korektno i uspješno vođenje velikih skupova po mehanizmu terapijske zajednice.

Rezultati rehabilitacije alkoholičara po Hudolinovu sustavu bili su natprosječni, a bili bi znatno veći, da se veći broj psihijatara i liječnika opredijelio za stručno vođenje klubova.

Vladimir Hudolin bio je psihijatar iznimnih kvaliteta. Proći će mnoga desetljeća, prije nego što će se u Hrvatskoj, a vjerojatno i u svijetu pojaviti novi Hudolin, koji bi znao sam obavljati tolike poslove na organizacijskoj, terapijskoj, obrazovnoj, istraživačkoj, publicističkoj i međunarodnoj razini.

Vladimir Hudolin bio je veliki i hrabri Hrvat. Na Trećem kongresu liječnika Jugoslavije, na Bledu 1971. godine, dakle u komunističkoj Jugoslaviji, odlučno se usprotivio pokušajima lektora da stručne tekstove prevedu na srpski jezik. Većina učesnika kongresa je tada prvi put čula da postoje dva jezika, hrvatski i srpski, a ne samo srpsko-hrvatski.

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži

Vladimir Hudolin (Ogulin, 1922. - 26. prosinca 1996.), hrvatski psihijatar

Rođen je u Ogulinu, srednju školu završio na Sušku, Medicinski fakultet u Zagrebu. Specijalizaciju iz neurologije i psihijatrije završio u Zagrebu. Obranio doktorat iz medicinskih znanosti, postigao naslov primariusa i habilitirao za docenta na Medicinskom fakultetu u Zagrebu. Redoviti profesor na stomatološkom fakultetu z Zagrebu. Predstojnik Klinike za neurologiju, psihijatriju alkoholizam i druge ovisnosti Kliničke bolnice "Mladen Stojanović" u Zagrebu.

Karijera

Kao liječnik psihijatar, od 40-ih do 90-ih godina 20. stoljeća, prof. dr. Vladimir Hudolin prošao je sve faze razvoja struke, od inzulinskih koma i zatvorenih kreveta-kaveza, do integracije psihijatrije u društvene sustave.

Prof. dr. Vladimir Hudolin zaposlio se je 1947. godine u Bolnici Sestara milosrdnica. Od 1954. godine bavi se kompleksnom problematikom alkoholizma. Predstojnikom Odjela za neurologiju i psihijatriju postao je 1959., nakon prof. dr. Josipa Breitenfelda.

* 1953. godine prof. Hudolin je ostvario koncept "otvorenih vrata" i time obilježio prve korake socijalne psihijatrije u nas. Prof. Hudolin je -vrlo rano došao do zaključka, da je duševna bolest ekološki, interakcijski i multi-dimenzionalni problem i da se u tom smislu trebaju usmjeriti zašita i unapređivanje duševnog zdravlja.

Kao prirodni vođa bio je sposoban da na autoritativan način uspješno vodi velike terapijske skupove.

Razvija se i ambulantna služba, te pri njoj, 1968. godine, Dispanzer za liječenje alkoholizma, kojemu su pripadala područja udaljena 30-80 km od Zagreba - Varaždin, Sisak, Petrinja, Karlovac i Žumberak. Taj oblik parcijalne hospitalizacije kasnije je prerastao u Vikend bolnicu.

Osobna sklonost prof. dr. Vladimira Hudolina toj problematici, uz njegovu poznatu karizmatičnu osobnost i golemu poduzetnost i energiju, uz povoljne prostorne, ali i društvene i političke uvjete, dovela je uskoro do procvata konstruktivnog prilaza alkoholnoj problematici, prvo u našoj zemlji a onda i u susjednim zemljama.

* Godine 1964. osnovao je i prvi klub liječenih alkoholičara u Hrvatskoj - prvo u bolnici, kao ogledni klub, a zatim Klub liječenih alkoholičara Maksimir, što je bio početak osnivanja klubova liječenih alkoholičara u Zagrebu, a onda i u cijeloj Hrvatskoj. Usporedo je osnovan i Savez za borbu protiv alkoholizma, koji je djelovao više preventivno i s vremenom prerastao u Savez za zaštitu duševnog zdravlja, suzbijanje alkoholizma i drugih ovisnosti, obuhvaćajući preventivnu, terapijsku a ponajviše rehabilitacijsku komponentu alkoholne problematike.

* Godine 1965. organiziran je program liječenja i rehabilitacije alkoholičara, štićenika KPD Lepoglava.

* Godine 1971. Odjel za neuropsihijatriju postao je Klinikom za neurologiju, psihijatriju i druge ovisnosti kojoj je predstojnik prof. dr. Vladimir Hudolin. Prof. Hudolin bio je redoviti profesor i predstojnik Katedre za neurologiju, psihijatriju i kliničku psihologiju na Stomatološkom fakultetu u Zagrebu.

* Godine 1972. otvoren je Odsjek za ovisnosti o drogama, organiziran program kombiniranog liječenja alkoholizma i tuberkuloze u Bolnici Klenovnik.

Prof.dr. Hudolin bio je organizator i suorganizator velikog broja nacionalnih i međunarodnih kongresa, simpozija i stručnih sastanaka.

Zadnjih desetak godina, od umirovljenja 1987. godine do prerane smrti 26.12. 1996., Hudolin djelovao je najviše u Italiji, organizacijski i edukativno i pod njegovim vodstvom i po njegovoj metodi osnovano je dvije i pol tisuće "sunčanih" i zajednici okrenutih klubova liječenih alkoholičara. Klubovi su se iz Italije proširili i u druge zemlje Europe i svijeta.

Za svoj rad na području psihijatrije, a posebno alkohologije, primio je niz domaćih i međunarodnih priznanja, među kojima 1982. AWARD Association for medical education and research in substance abuse for contributions to the field on alcoholisam in medical education and research, Barkley USA; Prvi međunarodni AWARD August Forel, Zurich, 1986., počasni građanin grada San Daniele del Friuli, Italija, 1983.

Znanstveni radovi

Objavio je niz znanstveno istraživačkih radova, posebno na području alkohologije. Napisao je više od 50 knjiga i oko 400 znanstvenih i stručnih članaka iz psihijatrije i alkohologije

Izdavačka djelatnost

Osnovao je Anale Kliničke bolnice Dr. Mladen Stojanović, međunarodni časopis Alcoholism i Mediterianean Journal of Social Psychiatris. Od početka svog rada, Centar za proučavanje i suzbijanje alkoholizma i drugih ovisnosti izdavao je AL klub - alkohološki bilten, iz koga se kasnije razvio današnji Alkohološki glasnik.

PROF. DR. VLADIMIR HUDOLIN
KAO ZAČETNIK I PROMICATELJ ALKOHOLOGIJE U HRVATSKOJ I KASNIJE DILJEM SVIJETA
Prim. dr. Darko Breitenfeld, Odjel za alkoholizam Klinike za psihijatriju,
alkoholizam i druge ovisnosti KB ''Sestre milosrdnice''


Prof. dr. Vladimir Hudolin zaposlio se je 1947. godine u Bolnici ''Sestara milosrdnica''. Od l954. godine bavi se kompleksnom problematikom alkoholizma. Predstojnikom Odjela za neurologiju i psihijatriju postao je 1959., nakon prof. dr. Josipa Breitenfelda.

Kako bi osigurao prostorne uvjete za širenje djelatnosti, prvo je adaptirao, a potom i dogradio zgradu, uz veliku podršku Crvenog križa i njegove Komisije za borbu protiv alkoholizma na čijem je bio čelu. U novoizgrađenom dijelu otvoren je 1964. godine Centar za proučavanje i suzbijanje alkoholizma i drugih ovisnosti, u čijem je sklopu, uz stacionarni dio Odjela za alkoholizam, otvorena prva Dnevna bolnica u našoj zemlji. Smještajni kapaciteti, zbog velikog zanimanja za liječenje, postali su ubrzo premaleni, pa su se stacionar i dnevna bolnica gotovo podvostručili.

Razvija se i ambulantna služba, te pri njoj, l968. godine, Dispanzer za liječenje alkoholizma, kojemu su pripadala područja udaljena 30-80 km od Zagreba - Varaždin, Sisak, Petrinja, Karlovac i Žumberak. Taj oblik parcijalne hospitalizacije kasnije je prerastao u Vikend bolnicu.

Osobna sklonost prof. dr. Vladimira Hudolina toj problematici, uz njegovu poznatu karizmatičnu osobnost i golemu poduzetnost i energiju, uz povoljne prostorne, ali i društvene i političke uvjete, dovela je uskoro do procvata konstruktivnog prilaza alkoholnoj problematici, prvo u našoj zemlji a onda i u susjednim zemljama.

Godine 1964. osnovao je i prvi klub liječenih alkoholičara u Hrvatskoj - prvo u bolnici, kao ogledni klub, a zatim Klub liječenih alkoholičara Maksimir, što je bio početak osnivanja klubova liječenih alkoholičara u Zagrebu, a onda i u cijeloj Hrvatskoj. Usporedo je osnovan i Savez za borbu protiv alkoholizma, koji je djelovao više preventivno i s vremenom prerastao u Savez za zaštitu duševnog zdravlja, suzbijanje alkoholizma i drugih ovisnosti, obuhvaćajući preventivnu, terapijsku a ponajviše rehabilitacijsku komponentu alkoholne problematike.

Godine 1965. organiziran je program liječenja i rehabilitacije alkoholičara, štićenika KPD Lepoglava.
Godine l97l. Odjel za neuropsihijatriju postao je Klinikom za neurologiju, psihijatriju i druge ovisnosti kojoj je predstojnik prof. dr. Vladimir Hudolin. Prof. Hudolin bio je redoviti profesor i predstojnik Katedre za neurologiju, psihijatriju i kliničku psihologiju na Stomatološkom fakultetu u Zagrebu.

Godine 1972. otvoren je Odsjek za ovisnosti o drogama, organiziran program kombiniranog liječenja alkoholizma i tuberkuloze u Bolnici Klenovnik.

U okviru Centra za proučavanje i suzbijanje alkoholizma osnovana je i Škola socijalne psihijatrije, alkoholizma i drugih ovisnosti, usmjerena prema budućim stručnim i dostručnim djelatnicima na tom području. Škola je imala jednotjedne seminare za osposobljavanje radnika u klubovima liječenih alkoholičara po metodi mediko-socijalnog pristupa problematici alkoholizma. Drugi dio škole bila je šestomjesečna škola za usavršavanje radnika na području alkoholizma. Škola je imala i Odsjek mediteranske socijalne psihijatrije.

Prof. Vladimir Hudolin je u Klinici vodio nastavu iz socijalne psihijatrije, alkoholizma i drugih ovisnosti za liječnike na specijalizaciji opće medicine.

Godine 1974. osnovan je poslijediplomski studij iz socijalne psihijatrije, alkoholizma i drugih ovisnosti pri Sveučilištu u Zagrebu, koji se provodio na Stomatološkom fakultetu, a na kome je završeno i obranjeno na desetke magistarskih radova i doktorskih disertacija.

Prof.dr. Hudolin bio je organizator i suorganizator velikog broja nacionalnih i međunarodnih kongresa, simpozija i stručnih sastanaka..

U vezi s izdavačkom djelatnosti osnovao je Anale Kliničke bolnice ''Dr. Mladen Stojanović'', međunarodni časopis Alcoholism i Mediterianean Journal of Social Psychiatris. Od početka svog rada, Centar za proučavanje i suzbijanje alkoholizma i drugih ovisnosti izdavao je AL klub - alkohološki bilten, iz koga se kasnije razvio današnji Alkohološki glasnik. Objavio je niz znanstveno istraživačkih radova, posebno na području alkohologije. Napisao je više od 40 knjiga i oko 400 znanstvenih i stručnih članaka iz psihijatrije i alkohologije.

Godine 1965. osnovan je Republički registar bolnički liječenih alkoholičara u psihijatrijskim ustanovama Hrvatske, te Registar Klinike za neurologiju, psihijatriju, alkoholizam i druge ovisnosti.

Osobno bih zaključno prikazao razvoj Hudolinove alkohologije u četiri razdoblja, koja obuhvaćaju po deset do dvanaest godina.

Prvo, uvodno razdoblje, do l964. godine, obilježeno je naglim razvojem i širenjem psihijatrijske i alkohološke službe u Klinici.

Drugo razdoblje, od osnivanja Centra za proučavanje i suzbijanje alkoholizma obilježeno je naglim razvojem alkohološke službe u Zagrebu i ostalim dijelovima Hrvatske i osnivanjem klubova liječenih alkoholičara diljem Hrvatske.

Treće razdoblje obilježeno je pravim procvatom klubova liječenih alkoholičara, čiji se broj popeo do 800, formiranja čitave mreže podrške, organiziranja alkoholoških programa, s prijelazom u programe za zaštitu i unapređivanje duševnog zdravlja. Sustav rada klubova liječenih alkoholičara prenio je 1979.godine u inozemstvo, prvenstveno u Italiju.

Zadnjih desetak godina, od umirovljenja l987. godine do prerane smrti 26.12. l996., Hudolin djelovao je najviše u Italiji, organizacijski i edukativno i pod njegovim vodstvom i po njegovoj metodi osnovano je dvije i pol tisuće "sunčanih" i zajednici okrenutih klubova liječenih alkoholičara. Klubovi su se iz Italije proširili i u druge zemlje Europe i svijeta.

Sva razdoblja obilježena su karizmatičnom osobnošću i izvanrednim grupnim radom prof. dr. Vladimira Hudolina.

Na dan smrti, 26. prosinca 1996. godine, predstavnici klubova liječenih alkoholičara položit će cvijeće na njegov grob.



PROFESORU HUDOLINU
učitelju i poslužitelju

Prvi je među nama, poslužitelj.
Poslužio nam je misao i osjećaj
o nama samima,
otkrivajući nam naše snage
u ljubavi, solidarnosti i prijateljstvu.

Dajući nam svoje poslužiteljstvo
tako moćno, uz mir i dobro,
ostavio je dio sebe u nama,
za naše dane i noći
da i snovi naši žive.

Višnja Kajzer, Slatina

Vladimir Hudolin (1922-1996), rođen je u Ogulinu, srednju školu završio na Sušaku, Medicinski fakultet u Zagrebu. Specijalizaciju iz neurologije i psihijatrije završio u Zagrebu. Obranio doktorat iz medicinskih znanosti, postigao naslov primariusa i habilitirao za docenta na Medicinskom fakultetu u Zagrebu.Uvodi 1953. otvoreni pristup u liječenju duševnih bolesnika (sustav otvorenih vrata u psihijatriji), prvi te vrste u nas, a i jedan od rijetkih u svijetu u to vrijeme. Istovremeno uvodi terapijsku zajednicu, grupnu psihoterapiju, obiteljski pristup liječenju, sustavno liječenje temeljeno na općoj teoriji sustava.Od 1954. započinje u okviru Crvenog križa preventivni rad na području alkoholom izazvanih poteškoća, te je niz godina predsjednik komisije za alkoholizam Glavnog odbora Crvenog križa Hrvatske i radi na osnivanju općinskih odbora za suzbijanje alkoholom izazvanih poremećaja.

Osnivač je klubova liječenih alkoholičara (1964.) u kojima razvija "socijalno-ekološki pristup" alkoholom izazvanim i kompleksnim problemima. U 1979. osnovao je prvi klub liječenih alkoholičara u Trstu i od tada do danas je u Italiji otvoreno više od 2.500 klubova. Posljednjih godina klubovi su osnovani u Španjolskoj, Rusiji, Albaniji i nekim drugim zemljama.

Od osnivanja prvih klubova liječenih alkoholičara organizira i provodi školovanje i usavršavanje stručnih i dragovoljnih radnika za rad u klubovima i u drugim programima teritorijalne zaštite duševnog zdravlja. U tu svrhu osniva školu socijalne psihijatrije, alkoholizma i drugih ovisnosti pri Klinici za neurologiju, psihijatriju, alkoholizam i druge ovisnosti kliničke bolnice u Sestara milosrdnica u Zagrebu. ©kola je imala u programu rad u jednotjednim tečajevima senzibilizacije za alkoholom izazvane teškoće, te rad na usavršavanju djelatnika u šestomjesečnoj školi. Danas se ti programi provode kontinuirano i u Italiji. U Italiji je suorganizator Talijanske akademije za alkohologiju i ekološku psihijatriju čiji je bio predsjednik, također je bio suorganizator i predsjednik Europske škole za alkoholizam i ekološku psihijatriju u Trstu.

Organizacija skrbi i rada na području alkoholom izazvanih poremećaja u ustanovama, te teritorijalizacija tih programa kao i obimni rad na edukaciji djelatnika za taj rad doveli su do osnivanja Zagrebačke alkohološke škole.

Organizirao je ili bio suorganizator velikog broja nacionalnih i međunarodnih kongresa, simpozija i stručnih sastanaka s područja psihijatrije i alkohologije u zemlji i u inozemstvu.

Napisao je preko 400 znanstvenih, stručnih i edukacijskih radova, te velik broj popularnih napisa, novinskih članaka, itd. Proveo je niz znanstveno istračivačkih radova, osobito s područja alkohologije. Osnovao je i bio glavni urednik ili član redakcija nekoliko nacionalnih i internacionalnih časopisa.

Napisao je i izdao preko pedeset knjiga, udžbenika i rječnika. Bio je član niza znanstvenih i stručnih organizacija i društava s područja medicine, psihijatrije i alkohologije. Kroz niz godina bio je član grupe eksperata za mentalno zdravlje i alkoholizam Svjetske zdravstvene organizacije.

Za svoj rad na području psihijatrije, a posebno alkohologije, primio je niz domaćih i međunarodnih priznanja, među kojima 1982. AWARD Association for medical education and research in substance abuse for contributions to the field on alcoholisam in medical education and research, Barkley USA; Prvi međunarodni AWARD August Forel, Zurich, 1986., počasni građanin grada San Daniele del Friuli, Italy, 1983., itd.

Uveden je u nekoliko međunarodnih "WHO IS WHO" i domaćih biografskih "TKO JE TKO" izdanja.

(Iz knjige "Slatinski alkohološki programi 1975.-1995., Alkoholom izazvane patnje)