Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Vladimir Hudolin (Ogulin, 1922. - 26. prosinca 1996.), hrvatski psihijatar
Rođen je u Ogulinu, srednju školu završio na Sušku, Medicinski fakultet u Zagrebu. Specijalizaciju iz neurologije i psihijatrije završio u Zagrebu. Obranio doktorat iz medicinskih znanosti, postigao naslov primariusa i habilitirao za docenta na Medicinskom fakultetu u Zagrebu. Redoviti profesor na stomatološkom fakultetu z Zagrebu. Predstojnik Klinike za neurologiju, psihijatriju alkoholizam i druge ovisnosti Kliničke bolnice "Mladen Stojanović" u Zagrebu.
Karijera
Kao liječnik psihijatar, od 40-ih do 90-ih godina 20. stoljeća, prof. dr. Vladimir Hudolin prošao je sve faze razvoja struke, od inzulinskih koma i zatvorenih kreveta-kaveza, do integracije psihijatrije u društvene sustave.
Prof. dr. Vladimir Hudolin zaposlio se je 1947. godine u Bolnici Sestara milosrdnica. Od 1954. godine bavi se kompleksnom problematikom alkoholizma. Predstojnikom Odjela za neurologiju i psihijatriju postao je 1959., nakon prof. dr. Josipa Breitenfelda.
* 1953. godine prof. Hudolin je ostvario koncept "otvorenih vrata" i time obilježio prve korake socijalne psihijatrije u nas. Prof. Hudolin je -vrlo rano došao do zaključka, da je duševna bolest ekološki, interakcijski i multi-dimenzionalni problem i da se u tom smislu trebaju usmjeriti zašita i unapređivanje duševnog zdravlja.
Kao prirodni vođa bio je sposoban da na autoritativan način uspješno vodi velike terapijske skupove.
Razvija se i ambulantna služba, te pri njoj, 1968. godine, Dispanzer za liječenje alkoholizma, kojemu su pripadala područja udaljena 30-80 km od Zagreba - Varaždin, Sisak, Petrinja, Karlovac i Žumberak. Taj oblik parcijalne hospitalizacije kasnije je prerastao u Vikend bolnicu.
Osobna sklonost prof. dr. Vladimira Hudolina toj problematici, uz njegovu poznatu karizmatičnu osobnost i golemu poduzetnost i energiju, uz povoljne prostorne, ali i društvene i političke uvjete, dovela je uskoro do procvata konstruktivnog prilaza alkoholnoj problematici, prvo u našoj zemlji a onda i u susjednim zemljama.
* Godine 1964. osnovao je i prvi klub liječenih alkoholičara u Hrvatskoj - prvo u bolnici, kao ogledni klub, a zatim Klub liječenih alkoholičara Maksimir, što je bio početak osnivanja klubova liječenih alkoholičara u Zagrebu, a onda i u cijeloj Hrvatskoj. Usporedo je osnovan i Savez za borbu protiv alkoholizma, koji je djelovao više preventivno i s vremenom prerastao u Savez za zaštitu duševnog zdravlja, suzbijanje alkoholizma i drugih ovisnosti, obuhvaćajući preventivnu, terapijsku a ponajviše rehabilitacijsku komponentu alkoholne problematike.
* Godine 1965. organiziran je program liječenja i rehabilitacije alkoholičara, štićenika KPD Lepoglava.
* Godine 1971. Odjel za neuropsihijatriju postao je Klinikom za neurologiju, psihijatriju i druge ovisnosti kojoj je predstojnik prof. dr. Vladimir Hudolin. Prof. Hudolin bio je redoviti profesor i predstojnik Katedre za neurologiju, psihijatriju i kliničku psihologiju na Stomatološkom fakultetu u Zagrebu.
* Godine 1972. otvoren je Odsjek za ovisnosti o drogama, organiziran program kombiniranog liječenja alkoholizma i tuberkuloze u Bolnici Klenovnik.
Prof.dr. Hudolin bio je organizator i suorganizator velikog broja nacionalnih i međunarodnih kongresa, simpozija i stručnih sastanaka.
Zadnjih desetak godina, od umirovljenja 1987. godine do prerane smrti 26.12. 1996., Hudolin djelovao je najviše u Italiji, organizacijski i edukativno i pod njegovim vodstvom i po njegovoj metodi osnovano je dvije i pol tisuće "sunčanih" i zajednici okrenutih klubova liječenih alkoholičara. Klubovi su se iz Italije proširili i u druge zemlje Europe i svijeta.
Za svoj rad na području psihijatrije, a posebno alkohologije, primio je niz domaćih i međunarodnih priznanja, među kojima 1982. AWARD Association for medical education and research in substance abuse for contributions to the field on alcoholisam in medical education and research, Barkley USA; Prvi međunarodni AWARD August Forel, Zurich, 1986., počasni građanin grada San Daniele del Friuli, Italija, 1983.
Znanstveni radovi
Objavio je niz znanstveno istraživačkih radova, posebno na području alkohologije. Napisao je više od 50 knjiga i oko 400 znanstvenih i stručnih članaka iz psihijatrije i alkohologije
Izdavačka djelatnost
Osnovao je Anale Kliničke bolnice Dr. Mladen Stojanović, međunarodni časopis Alcoholism i Mediterianean Journal of Social Psychiatris. Od početka svog rada, Centar za proučavanje i suzbijanje alkoholizma i drugih ovisnosti izdavao je AL klub - alkohološki bilten, iz koga se kasnije razvio današnji Alkohološki glasnik.
PROF. DR. VLADIMIR HUDOLIN
KAO ZAČETNIK I PROMICATELJ ALKOHOLOGIJE U HRVATSKOJ I KASNIJE DILJEM SVIJETA
Prim. dr. Darko Breitenfeld, Odjel za alkoholizam Klinike za psihijatriju,
alkoholizam i druge ovisnosti KB ''Sestre milosrdnice''
Prof. dr. Vladimir Hudolin zaposlio se je 1947. godine u Bolnici ''Sestara milosrdnica''. Od l954. godine bavi se kompleksnom problematikom alkoholizma. Predstojnikom Odjela za neurologiju i psihijatriju postao je 1959., nakon prof. dr. Josipa Breitenfelda.
Kako bi osigurao prostorne uvjete za širenje djelatnosti, prvo je adaptirao, a potom i dogradio zgradu, uz veliku podršku Crvenog križa i njegove Komisije za borbu protiv alkoholizma na čijem je bio čelu. U novoizgrađenom dijelu otvoren je 1964. godine Centar za proučavanje i suzbijanje alkoholizma i drugih ovisnosti, u čijem je sklopu, uz stacionarni dio Odjela za alkoholizam, otvorena prva Dnevna bolnica u našoj zemlji. Smještajni kapaciteti, zbog velikog zanimanja za liječenje, postali su ubrzo premaleni, pa su se stacionar i dnevna bolnica gotovo podvostručili.
Razvija se i ambulantna služba, te pri njoj, l968. godine, Dispanzer za liječenje alkoholizma, kojemu su pripadala područja udaljena 30-80 km od Zagreba - Varaždin, Sisak, Petrinja, Karlovac i Žumberak. Taj oblik parcijalne hospitalizacije kasnije je prerastao u Vikend bolnicu.
Osobna sklonost prof. dr. Vladimira Hudolina toj problematici, uz njegovu poznatu karizmatičnu osobnost i golemu poduzetnost i energiju, uz povoljne prostorne, ali i društvene i političke uvjete, dovela je uskoro do procvata konstruktivnog prilaza alkoholnoj problematici, prvo u našoj zemlji a onda i u susjednim zemljama.
Godine 1964. osnovao je i prvi klub liječenih alkoholičara u Hrvatskoj - prvo u bolnici, kao ogledni klub, a zatim Klub liječenih alkoholičara Maksimir, što je bio početak osnivanja klubova liječenih alkoholičara u Zagrebu, a onda i u cijeloj Hrvatskoj. Usporedo je osnovan i Savez za borbu protiv alkoholizma, koji je djelovao više preventivno i s vremenom prerastao u Savez za zaštitu duševnog zdravlja, suzbijanje alkoholizma i drugih ovisnosti, obuhvaćajući preventivnu, terapijsku a ponajviše rehabilitacijsku komponentu alkoholne problematike.
Godine 1965. organiziran je program liječenja i rehabilitacije alkoholičara, štićenika KPD Lepoglava.
Godine l97l. Odjel za neuropsihijatriju postao je Klinikom za neurologiju, psihijatriju i druge ovisnosti kojoj je predstojnik prof. dr. Vladimir Hudolin. Prof. Hudolin bio je redoviti profesor i predstojnik Katedre za neurologiju, psihijatriju i kliničku psihologiju na Stomatološkom fakultetu u Zagrebu.
Godine 1972. otvoren je Odsjek za ovisnosti o drogama, organiziran program kombiniranog liječenja alkoholizma i tuberkuloze u Bolnici Klenovnik.
U okviru Centra za proučavanje i suzbijanje alkoholizma osnovana je i Škola socijalne psihijatrije, alkoholizma i drugih ovisnosti, usmjerena prema budućim stručnim i dostručnim djelatnicima na tom području. Škola je imala jednotjedne seminare za osposobljavanje radnika u klubovima liječenih alkoholičara po metodi mediko-socijalnog pristupa problematici alkoholizma. Drugi dio škole bila je šestomjesečna škola za usavršavanje radnika na području alkoholizma. Škola je imala i Odsjek mediteranske socijalne psihijatrije.
Prof. Vladimir Hudolin je u Klinici vodio nastavu iz socijalne psihijatrije, alkoholizma i drugih ovisnosti za liječnike na specijalizaciji opće medicine.
Godine 1974. osnovan je poslijediplomski studij iz socijalne psihijatrije, alkoholizma i drugih ovisnosti pri Sveučilištu u Zagrebu, koji se provodio na Stomatološkom fakultetu, a na kome je završeno i obranjeno na desetke magistarskih radova i doktorskih disertacija.
Prof.dr. Hudolin bio je organizator i suorganizator velikog broja nacionalnih i međunarodnih kongresa, simpozija i stručnih sastanaka..
U vezi s izdavačkom djelatnosti osnovao je Anale Kliničke bolnice ''Dr. Mladen Stojanović'', međunarodni časopis Alcoholism i Mediterianean Journal of Social Psychiatris. Od početka svog rada, Centar za proučavanje i suzbijanje alkoholizma i drugih ovisnosti izdavao je AL klub - alkohološki bilten, iz koga se kasnije razvio današnji Alkohološki glasnik. Objavio je niz znanstveno istraživačkih radova, posebno na području alkohologije. Napisao je više od 40 knjiga i oko 400 znanstvenih i stručnih članaka iz psihijatrije i alkohologije.
Godine 1965. osnovan je Republički registar bolnički liječenih alkoholičara u psihijatrijskim ustanovama Hrvatske, te Registar Klinike za neurologiju, psihijatriju, alkoholizam i druge ovisnosti.
Osobno bih zaključno prikazao razvoj Hudolinove alkohologije u četiri razdoblja, koja obuhvaćaju po deset do dvanaest godina.
Prvo, uvodno razdoblje, do l964. godine, obilježeno je naglim razvojem i širenjem psihijatrijske i alkohološke službe u Klinici.
Drugo razdoblje, od osnivanja Centra za proučavanje i suzbijanje alkoholizma obilježeno je naglim razvojem alkohološke službe u Zagrebu i ostalim dijelovima Hrvatske i osnivanjem klubova liječenih alkoholičara diljem Hrvatske.
Treće razdoblje obilježeno je pravim procvatom klubova liječenih alkoholičara, čiji se broj popeo do 800, formiranja čitave mreže podrške, organiziranja alkoholoških programa, s prijelazom u programe za zaštitu i unapređivanje duševnog zdravlja. Sustav rada klubova liječenih alkoholičara prenio je 1979.godine u inozemstvo, prvenstveno u Italiju.
Zadnjih desetak godina, od umirovljenja l987. godine do prerane smrti 26.12. l996., Hudolin djelovao je najviše u Italiji, organizacijski i edukativno i pod njegovim vodstvom i po njegovoj metodi osnovano je dvije i pol tisuće "sunčanih" i zajednici okrenutih klubova liječenih alkoholičara. Klubovi su se iz Italije proširili i u druge zemlje Europe i svijeta.
Sva razdoblja obilježena su karizmatičnom osobnošću i izvanrednim grupnim radom prof. dr. Vladimira Hudolina.
Na dan smrti, 26. prosinca 1996. godine, predstavnici klubova liječenih alkoholičara položit će cvijeće na njegov grob.
PROFESORU HUDOLINU
učitelju i poslužitelju
Prvi je među nama, poslužitelj.
Poslužio nam je misao i osjećaj
o nama samima,
otkrivajući nam naše snage
u ljubavi, solidarnosti i prijateljstvu.
Dajući nam svoje poslužiteljstvo
tako moćno, uz mir i dobro,
ostavio je dio sebe u nama,
za naše dane i noći
da i snovi naši žive.
Višnja Kajzer, Slatina
Vladimir Hudolin (1922-1996), rođen je u Ogulinu, srednju školu završio na Sušaku, Medicinski fakultet u Zagrebu. Specijalizaciju iz neurologije i psihijatrije završio u Zagrebu. Obranio doktorat iz medicinskih znanosti, postigao naslov primariusa i habilitirao za docenta na Medicinskom fakultetu u Zagrebu.Uvodi 1953. otvoreni pristup u liječenju duševnih bolesnika (sustav otvorenih vrata u psihijatriji), prvi te vrste u nas, a i jedan od rijetkih u svijetu u to vrijeme. Istovremeno uvodi terapijsku zajednicu, grupnu psihoterapiju, obiteljski pristup liječenju, sustavno liječenje temeljeno na općoj teoriji sustava.Od 1954. započinje u okviru Crvenog križa preventivni rad na području alkoholom izazvanih poteškoća, te je niz godina predsjednik komisije za alkoholizam Glavnog odbora Crvenog križa Hrvatske i radi na osnivanju općinskih odbora za suzbijanje alkoholom izazvanih poremećaja.
Osnivač je klubova liječenih alkoholičara (1964.) u kojima razvija "socijalno-ekološki pristup" alkoholom izazvanim i kompleksnim problemima. U 1979. osnovao je prvi klub liječenih alkoholičara u Trstu i od tada do danas je u Italiji otvoreno više od 2.500 klubova. Posljednjih godina klubovi su osnovani u Španjolskoj, Rusiji, Albaniji i nekim drugim zemljama.
Od osnivanja prvih klubova liječenih alkoholičara organizira i provodi školovanje i usavršavanje stručnih i dragovoljnih radnika za rad u klubovima i u drugim programima teritorijalne zaštite duševnog zdravlja. U tu svrhu osniva školu socijalne psihijatrije, alkoholizma i drugih ovisnosti pri Klinici za neurologiju, psihijatriju, alkoholizam i druge ovisnosti kliničke bolnice u Sestara milosrdnica u Zagrebu. ©kola je imala u programu rad u jednotjednim tečajevima senzibilizacije za alkoholom izazvane teškoće, te rad na usavršavanju djelatnika u šestomjesečnoj školi. Danas se ti programi provode kontinuirano i u Italiji. U Italiji je suorganizator Talijanske akademije za alkohologiju i ekološku psihijatriju čiji je bio predsjednik, također je bio suorganizator i predsjednik Europske škole za alkoholizam i ekološku psihijatriju u Trstu.
Organizacija skrbi i rada na području alkoholom izazvanih poremećaja u ustanovama, te teritorijalizacija tih programa kao i obimni rad na edukaciji djelatnika za taj rad doveli su do osnivanja Zagrebačke alkohološke škole.
Organizirao je ili bio suorganizator velikog broja nacionalnih i međunarodnih kongresa, simpozija i stručnih sastanaka s područja psihijatrije i alkohologije u zemlji i u inozemstvu.
Napisao je preko 400 znanstvenih, stručnih i edukacijskih radova, te velik broj popularnih napisa, novinskih članaka, itd. Proveo je niz znanstveno istračivačkih radova, osobito s područja alkohologije. Osnovao je i bio glavni urednik ili član redakcija nekoliko nacionalnih i internacionalnih časopisa.
Napisao je i izdao preko pedeset knjiga, udžbenika i rječnika. Bio je član niza znanstvenih i stručnih organizacija i društava s područja medicine, psihijatrije i alkohologije. Kroz niz godina bio je član grupe eksperata za mentalno zdravlje i alkoholizam Svjetske zdravstvene organizacije.
Za svoj rad na području psihijatrije, a posebno alkohologije, primio je niz domaćih i međunarodnih priznanja, među kojima 1982. AWARD Association for medical education and research in substance abuse for contributions to the field on alcoholisam in medical education and research, Barkley USA; Prvi međunarodni AWARD August Forel, Zurich, 1986., počasni građanin grada San Daniele del Friuli, Italy, 1983., itd.
Uveden je u nekoliko međunarodnih "WHO IS WHO" i domaćih biografskih "TKO JE TKO" izdanja.
(Iz knjige "Slatinski alkohološki programi 1975.-1995., Alkoholom izazvane patnje)
